Novi val paklenih vrućina stiže u Europu: Mogu li europski vodotoci rashladiti gradove i zamijeniti klima-uređaje?

Novi toplinski val već se formira nad Atlantikom, dok Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da bi pred Europom moglo biti još "smrtonosnih tjedana".

Španjolska državna meteorološka agencija AEMET proglasila je najviši, crveni stupanj upozorenja za vrućinu u tri istočne regije, upozoravajući da bi temperature ovog tjedna mogle dosegnuti čak 42 Celzijeva stupnja. Očekuje se da će Aragon, Katalonija i Valencija biti među najteže pogođenim područjima.

Portugal i Francuska također se pripremaju za temperature više od 40 stupnjeva, a prognoze najavljuju i sve više takozvanih tropskih noći. Riječ je o razdobljima kada temperatura tijekom 24 sata ne pada ispod 20 stupnjeva Celzijevih, zbog čega mnogi teško spavaju.

Nadolazeći toplinski val stiže u trenutku kada veliki šumski požari haraju Europom, prisiljavajući tisuće ljudi na evakuaciju svojih domova, dok su organizatori Tour de Francea zbog opasnosti čak zabranili prisustvo gledatelja na jednoj etapi utrke.

Zbog sve toplije europske klime – za što je nedvojbeno odgovorno dugotrajno izgaranje fosilnih goriva – sve su glasniji pozivi da Europa više ulaže u klimatizaciju.

Čak je i Ujedinjeno Kraljevstvo, poznato po svježijem i kišovitom vremenu, od neovisnog Odbora za klimatske promjene dobilo preporuku da će u scenariju globalnog zagrijavanja od 2 °C čak 22 posto zgrada trebati aktivne sustave hlađenja.

No sve veću pozornost privlači inovativno rješenje: europski vodotoci mogli bi pomoći u rashlađivanju gradova i smanjiti potrebu za pojedinačnim klima-uređajima, u sklopu europske inicijative Cities Refresh, piše Euronews.

Može li se Europa održivo rashladiti?

Iako je dokazano da klima-uređaji spašavaju živote tijekom razdoblja ekstremnih vrućina, Europska unija upozorava da oni nisu dugoročno rješenje.

Razlog je to što klimatizacijski sustavi troše velike količine energije, dodatno opterećuju već preopterećenu europsku elektroenergetsku mrežu i povećavaju rizik od nestanka struje, a istodobno pridonose većim emisijama stakleničkih plinova.

Klima-uređaji također pojačavaju učinak urbanog toplinskog otoka. Vrući zrak koji izbacuju zadržava se među gradskim građevinama, poput betona i asfalta, koji ga potom ponovno otpuštaju u okoliš, dodatno podižući temperaturu.

Jedno od mogućih rješenja je daljinsko hlađenje, sustav u kojem središnje postrojenje proizvodi rashlađenu vodu koja se podzemnom mrežom cijevi distribuira do zgrada.

"Sustavi daljinskog hlađenja donose jasne prednosti gradovima koji žele zaštititi javno zdravlje i smanjiti emisije", navodi Europska komisija.

"Takvi sustavi omogućuju učinkovito hlađenje svih vrsta zgrada, troše manje energije od pojedinačnih klima-uređaja te se mogu napajati lokalnim niskougljičnim izvorima energije, poput morske ili riječne vode, geotermalne energije ili otpadne topline."

U skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti (EED), svi gradovi s više od 45.000 stanovnika sada moraju izraditi lokalne planove grijanja i hlađenja. Zbog toga se sve više urbanih sredina odlučuje za izgradnju sustava daljinskog hlađenja, čiji je broj u 2023. godini porastao za više od tri posto.

Marseille koristi more za hlađenje grada

Marseille koristi prednosti Sredozemnog mora kako bi morsku vodu iskoristio za proizvodnju toplinske energije potrebne za hlađenje i grijanje.

U gradu već postoje dvije mreže, Massileo i Thassalia, koje obuhvaćaju ukupno 4,4 kilometra cjevovoda. One prenose energiju morske vode do dizalica topline u gradskim četvrtima, koje zatim zgradama osiguravaju grijanje, hlađenje i toplu vodu.

Zahvaljujući tim sustavima, emisije ugljikova dioksida pri proizvodnji energije smanjene su za čak 80 posto u usporedbi s korištenjem fosilnih goriva.

Nakon naglog porasta broja podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju, koji troše velike količine energije, Marseille sada istražuje mogućnost iskorištavanja otpadne topline koju oni proizvode za grijanje stambenih zgrada tijekom hladnijih mjeseci.

Pariz se hladi vodom iz Seine

Mreža Fraîcheur de Paris jedan je od najvećih sustava daljinskog hlađenja u Europi. Koristi čak 120 kilometara podzemnih cjevovoda kojima se hladna voda iz Seine dovodi do oko 850 zgrada, uključujući i Louvre, omogućujući njihovo hlađenje uz niske emisije ugljika.

Umjesto pojedinačnih klima-uređaja, zgrade spojene na mrežu koriste izmjenjivače topline. Unutarnji rashladni sustav zgrade prenosi toplinu na hladnu vodu iz mreže, koja se zatim vraća u posebno postrojenje gdje se ponovno hladi.

Prema podacima Europske unije, sustav ostvaruje energetsku učinkovitost veću od 100 posto, smanjuje potrošnju električne energije za 35 posto, emisije rashladnih plinova za 90 posto, upotrebu kemikalija za 80 posto te emisije ugljikova dioksida za 50 posto.

Barcelona se bori protiv učinka urbanog toplinskog otoka

Španjolska već ima jednu od najvećih mreža klimatskih skloništa na svijetu, koja pomaže u zaštiti stanovništva tijekom razdoblja ekstremnih vrućina. Riječ je o javnim prostorima poput knjižnica i muzeja u kojima su tijekom toplinskih valova građanima dostupni besplatna pitka voda i rashlađeni prostori. Time se smanjuje potreba za pojedinačnim klima-uređajima i najugroženijim skupinama omogućuje zaštita od opasno visokih temperatura.

Ispod površine grada Barcelona krije i jedan od najvećih sustava distribucije toplinske energije u južnoj Europi.

Mrežu čine četiri paralelna cjevovoda – dva za toplu vodu (dovod na 90 °C i povrat na 60 °C) te dva za hladnu vodu (dovod na 5,5 °C i povrat na 14 °C). Oni prenose energiju iz triju proizvodnih postrojenja – od kojih se jedno hladi morskom vodom – do podstanica odnosno izmjenjivačkih stanica u zgradama korisnika.

To znači da se sustav može koristiti i za grijanje i za hlađenje zgrada. Dosad je na mrežu priključeno 192 objekta, a potrošnja energije iz fosilnih goriva smanjena je za 96 posto, navodi tvrtka Districlima, vlasnik mreže.

Bečki "učinkovit energetski krug"

U Austriji novi centar za daljinsko hlađenje na kampusu Medicinskog sveučilišta (MedUni) koristi rashladne uređaje koji rade na električnu energiju i toplinsku energiju iz sustava daljinskog grijanja kako bi proizvodili hladnu vodu za hlađenje.

Sustav prikuplja višak topline iz unutrašnjosti zgrada pomoću dizalice topline, a zatim se ta toplina tijekom zime ponovno koristi za grijanje, stvarajući ono što Europska unija opisuje kao "sezonski učinkovit energetski krug".

U usporedbi s klasičnim klimatizacijskim sustavima, centar za daljinsko hlađenje na kampusu MedUni Mariannengasse u Beču godišnje smanjuje emisije ugljikova dioksida za oko 1.000 tona.

"Odavde ćemo povezati mrežu daljinskog hlađenja u središtu Beča s Općom bolnicom (AKH) i centrom za daljinsko hlađenje Spittelau", rekao je Michael Strebl, izvršni direktor tvrtke Wien Energie, koja upravlja mrežom.

"Ljeta postaju sve toplija, a potražnja za klimatski prihvatljivim načinima hlađenja stalno raste. Zato od 2007. godine kontinuirano širimo mrežu daljinskog hlađenja. Do 2030. u ovaj ćemo sustav ukupno uložiti 90 milijuna eura", dodao je.